Kako su bošnjaci unaprijedili Ameriku: Uspon “Male Bosne” u sred Amerike

U St. Louisu se nalazi najveći broj naših bosanskohercegovačkih muhadžira koji su u ovom dijelu Amerike, nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992. do 1995. godine, našli svoj novi dom. Agresija i genocid nad bošnjačkim stanovištvom počinjen je od strane susjednih država, Srbije i Hrvatske, uz pomoć domaćih komšija, Bošnjaka pravoslavne i katoličke vjere.

Grad je podijeljen na istočni i zapadni dio, dok u južnom dijelu ovog grada, prema nezvaničnim podacima, živi između 40.000 i 50.000 hiljada Bošnjaka. Najviše brojke kojima se operira kreću se i do 70.000 hiljada Bošnjaka. Stoga je ovaj grad među Bošnjacima Amerike poznat kao “Mala Bosna”.

ZA JOŠ ČLANAKA O BOSANSKOJ KULTURI ZAPRETITE NAŠU STRANICU INPORTAL NA FACEBOOKU.

Važno je napomenuti da Bošnjaci u St. Louisu uživaju veliki ugled među Amerikancima zbog svoje marljivosti, upornog rada, kreativnosti, te otvaranja brojnih firmi u kojima zapošljavaju ranike i time postiču ekonomiju ovog grada. Stoga mnogi, možda i s pravom, vjeruju da su upravo naši bosanskohercegovački muhadžiri zalužni za rehbilitaciju ovog grada. Treba istaknuti da zbog brojnosti Bošnjaci imaju značajnog udjela u politici, zbog izbora koji se održavaju na nivou samog grada.

Prema podacima Džeka Štrausa (Jack Strauss) sa Univerziteta St. Luis, izbjeglice i migranti u tom dijelu Amerike zarađuju u prosjeku 83.000 dolara godišnje, što je 25 posto više od prihoda rođenih Amerikanaca.

Bosanci u St. Luisu pokreću vlastite biznise, otvaraju restorane, rade na Univerzitetima, bave se špedicijom kamiona.

Kako piše “The Economist”, zahvaljujući poduzetnim Bosancima i Hercegovcima, cijela jedna četvrt na jugu St. Luisa, Bevo Mil, pretvorila se iz opasnog područja s napuštenim zgradama i visokom stopom krivičnih djela u ugodno susjedstvo s malim prodavnicama i restoranima.

Danas više od 50.000 bh. izbjeglica i njihove djece živi u području St. Luisa. Izgradili su dvije džamije i uspostavili privrednu komoru. Njihova zajednica ima nižu stopu krivičnih djela i nezaposlenosti od prosjeka.

Tako je tokom jednog sunčanog decembarskog dana u jednom lokalu niko nije pričao na engleskom jeziku – niti radnici niti gosti, a sva pažnja bila je usmjerena na seriju koja se prikazivala na televiziji. U restoranima se služe tripice, sarma, ćevapi, pije se i puši, a razgovara se o sportu. Bosanci su nogomet u St. Louisu podigli na viši nivo. Starijoj generaciji nedostaje domovina i rastrgani su između prelijepog života kojeg su stvorili u St. Louisu i države koju su ostavili iza sebe.

ZA JOŠ ČLANAKA O BOSANSKOJ KULTURI ZAPRETITE NAŠU STRANICU INPORTAL NA FACEBOOKU.

Izvor: inportal.info

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *