ZAŠTO JE TUŽILAŠTVO AMNESTIRALO “BRČKO GAS”: Direktor u zatvor, firma na tendere

Nikola Špirić, pisac bestselera iz redova SNSD-a, političar sa crne liste Sjedinjenih Američkih Država i zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, cijeni brzinu, dizajn i – neka bude “Audi Q7”. Za vrijeme stolovanja u Vijeću ministara BiH, 2008. godine jednog takvog, za 219.900 KM, kupio je od brčanske firme “Transjug L”. Na preskupom automobilu sve je prepravljeno, u prepravkama je pomagao je “Brčko Gas” osnivača Špirićeve stranke Đorđe Kojića. Presuda je stigla, akteri pomilovani kaznom, “Brčko Gas” izostavljen. Na nove tendere može slobodno! 

U ranije objavljenoj priči Centra za istraživačko novinarstvo navodi se da se, prema izvještaju o stanju voznog parka sačinjenog četiri godine nakon kupovine, „Audi Q7“ često kvario pa je 2013. godine prodan na licitaciji za 34.218 KM. Izubljeno je 185.682 KM!

Špiriću, nažalost, niko nije sudio za bahatu kupovinu, kao ni za čitav niz koruptivnih zlodjela, ali su se u optužnici, u ovom slučaju zbog “prevare u gospodarskom poslovanju”, našli direktor “Transjuga L” Duško Sofrenović, firma “Transjug L”, ali i direktor “Brčko Gasa” Simo Brkić i “Brčko Gas”.

Po presudi koju je 10. novembra prošle godine potpisala sudija Osnovnog suda u Brčkom Sanja Ević, a koja je u posjedu Žurnala, Sofrenović je osuđen na tri mjeseca zatvora, “Transjug L” kažnjen je sa 5.000 KM, a Brkiću su dosuđena dva mjeseca robije. Samo osam dana prije tužilac Brčko distrikta Pavo Radoš obavijestio je sud da odustaje od gonjenja firme “Brčko Gas”. Istog dana sudu je dostavljen i sporazum o priznanju krivice Sofrenovića, “Transjuga”, Brkića i brčanskog Tužilaštva.

TUŽILAŠTVO BIH SUMNJALO, ZA BRČANSKE TUŽIOCE SVE ČISTO

Polovinom 2009. godine Državna agencija za istrage i zaštitu SIPA podnijela je izvještaj Tužilaštvu BiH, koje je predmet ustupilo Tužiaštvu Brčko distrikta. Ista je potvrđena 31. decembra 2018. Međutim, dvije godine kasnije niko nije objasnio kako je prema ocjeni državnog Tužilaštva postojao osnov sumnje da je “Brčko Gas” počinilo krivično djelo, a prema ocjeni Radoša – nije.

Takođe, ostaje nejasno zašto postupajući tužilac, ali u konačnici i sud, prihvataju da prave sporazum u predmetu korupcije, pogotovo ako se ima u vidu izvještaj OSCE-a u kojem je decidno skrenuta pažnja na “sindrom nekažnjivosti”.

Radoš nije objasnio ni kako je ostao kod optužbe za direktora “Brčko Gasa” Simu Brkića, a odustao je od krivičnog gonjenja firme, iako se identična optužba stavljala na teret i Brkiću i “Brčko Gasu”. Do samog finiša ostala je tajna ko je vodio postupak. Da li je to tužilac Radoš, koji je odustao od krivičnog gonjenja “Brčko Gasa” ili je to, pak, tužilac Vladimir Tepavčević, koji je prisustvovao izricanju presude i opet zastupao stavove iz sporazuma, što su Brkić i Sofrenović ćutke prihvatili…

REZANJE KROVA KOD LOKALNOG AUTOLIMARA

Špirić je te 2008. znao šta želi – “Audi Q7 FSI Quattro tiptronic”. To je pobrojao u tenderu. Direktor “Transjuga L” Duško Sofrenović prethodno je od “Brčko Gasa” automobil kupio za 134.250 KM, da bi ga za 219.900 KM 17. oktobra te godine prodao Vijeću ministara BiH. Sofrenović je znao da automobil nema tražene karakteristike i opremu koja je navedena u javnoj nabavci. Ovjerio je otpremnicu, poslao Vijeću ministara i lažno prikazao da isporučuje sve traženo. “Transjugu” je pribavio imovinsku korist od 85.650 KM, a firma je nastavila da raspolaže tim novcem.

Špirić je shvatio da nije sve baš onako kako je tražio, ali nije naročito “dramio”, pa je četiri mjeseca kasnije automobil bio na servisu. Tu nastupaju Brkić i servis “Brčko Gasa”.

Brkić je propustio da radove u servisu ‘Brčko Gasa’ i to ugradnju nedostajuće opreme uskladi sa pravilima proizvođača vozila ‘Audi’, jer je takva ugradnja zabranjena po tim pravilima. Preduzeće ‘Brčko Gas’, za potrebe te ugradnje, iz Njemačke, u februaru 2009, uvozi korišteno vozilo ‘Audi Q7 3.0 TDI TD S-line’, sa kojeg je u privatnoj autolimarskoj radnji ‘NJ’ Jovice Đurića, suprotno pravilima ‘Audija’, odsječen panoramski krov i isti postavljen na vozilo Vijeća ministara, a sa vozila Vijeća ministara takođe je odsječen krov i postavljen na uvezeno vozilo. Veći dio ostale nedostajuće opreme uopšte nije ugrađen na vozilio Vijeća ministara. Dana 12. marta 2009. u servisu ‘Brčko Gasa’ sačinjen je radni nalog i zapisnik o demontiranju i montiranju dijelova, s ciljem da se lažno prikaže da su u vozilo Vijeća ministara ugrađeni svi originalni dijelovi koji su nedostajali na vozilu prilikom isporuke. Preduzeće ‘Tansjug L’ te dokumente je poslalo Vijeću ministara kao dokaz o ispunjenju svih ugovornih obaveza”, stoji u presudi.  

Bilo kako bilo, “Brčko Gas” je, odlukom Pave Radoša, sačuvan od kazne iz oblasti korupcije jer, da je presuđeno, učestovanje na tenderima bilo bi mu zabranjeno. Kako je Kojićeva firma ostala “čista”, tako joj je raščišćen put do nekoliko miliona KM koje je zaradila u proteklih desetak godina prodajući skupocjene automobile javnom sektoru.

Sporazum o priznanju krivice i odustajanje od krivičnog gonjenja vlasti izuzetno bliskog “Brčko Gasa” mnogo objašnjava privatni, tačnije prijateljski odnos tužioca Radoša i Đorđe Kojića, što je Žurnalu potvrđeno iz više brčanskih izvora.

Izvor: zurnal.info

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *